Latinski naziv: beta vulgaris
Sinonimi: crljena blitva, cveka, cikla, crvena repa.
Opis biljke: postojbina cvekle je obala Sredozemnog mora. Cvekla je dvogodišnja biljka vretenastog korena krvavo crvene boje i tamnozelenog lišća. Osnovu lekovitog delovanja ove biljke čine betanin i betain. Izuzetno je bogata belančevinama, mastima i ugljenim hidratima. Cvekla sadrzi i gotovo sve mineralne materije: kalcijum, kalijum, natrijum, fosfor, magnezijum, gvožđe, fluor, mangan, bakar, jod, sumpor, litijum, stroncijum, brom…Značajno je i prisustvo vitamina B1, B2, C , kao i vitamina B12.
Gde raste?
Gaji se u baštama u velikom delu sveta.
Koji deo biljke se koristi kao lekovito sredstvo?
Za lek se upotrebljava podzemni deo biljke. Vadi se u jesen i čuva u umereno toplim prostorijama.
Koja svojstva i kakvo dejstvo ima?
Osnovno delovanje cvekle je u sprečavanju tumora i lečenju leukemije. Zatim, u lečenju malarije, akutnih fibroznih bolesti i gripa u pocetnom stadiju. Cvekla se koristi i za regulisanje krvnog pritiska (naročito kod bolesnika s niskim), smanjuje holesterol, podstiče rad jetre. Povoljno utice naživce i rad mozga. Za sve vrste lecenja koristi se sveze ceđeni sok iz cvekle. Cvekla je korisna i u lečenju malokrvnosti (posebno kod dece i mladih osoba), a pospešuje rad želuca, creva i žuci.