Naziv: Naftalan
Naftalan nafta je jedinstven lekoviti faktor koji nema analoga u celom svetu. Lekovita svojstva naftalana, jedne posebne vrste nafte, poznata su u medicini vise od 600 godina i uspešno se koristi u lečenju raznih bolesti.
Jedinstvenost naftalana se manifestuje u njegovom biološkom dejstvu na organizam. Danas u svetu postoje dva nalazišta naftalana na kojima se izgrađena lečilišta – Naftalan u Azerbejdžanu i Naftalan u Hrvatskoj, osnovan 1989. godine.
Istorijat
Veliki azerbejdžanski filozof i pesnik Nezami Ganđavi (1141-1201) u svojim pesmama „Hamse“ u pesničkoj formi prvi put pominje svoja zapažanja o izvozu naftalanske nafte karavanima iz sela Safi-Kurd, koje se nalazi u blizini današnjeg grada Naftalana.
Čuveni istraživac iz XIII veka Marko Polo, prolazeći kroz Azerbejdžanna svom putu iz Venecije u Kinu, takođe pomenuo lekovitu naftalan naftu u svojim knjigama „O Velikoj Tatariji“ – „postoji veliki bunar sa planinskim uljem, kojim se može natovariti mnogo kamila. Ovo ulje se ne koristi za jelo, već samo umesto masti za mazanje kod kožnih oboljenja ljudi i stoke, kao i kod drugih tegoba“.
Karavani trgovaca koji su išli u Kubu i Derbent često su skretali sa puta da bi iskusili lekovita svojstva naftalanske nafte. Kada su napuštali Naftalan, često su nosili naftalan naftu kući da bi nastavili lečenje i maloprodaju napijaci. Ovo je jedan od prvih neorganizovanih oblika „izvoza“ naftalan nafte. Kasnije se naftalan nafta karavanima izvozila u velikim količinama van nalazišta – u Iran, Indiju i Malu Aziju, gde se kao lek prodavala na veliko.
Prema arhivskim podacima do 1873. godine, naftalan se vadio iz plitkih bunara iskopanih ručno. Godine 1890.nemački inženjer-koncesionar E.I. Jeger, kupio je zemljište u nalazištima naftalana, izradio je prve bušotine dubine 250 m za vađenje industrijske nafte. Ali u procesu prerade nafte je bio razočaran: nafta nije sadržala benzinsku frakciju i nije gorela. Budući na ivici bankrotiranja, Jeger je primetio kako bolesnici dolaze, čak i iz udaljenih mesta, da se okupaju u ovoj nafti.
Videvši široku upotrebu naftalana kao leka i preuzevši od lokalnog stanovništva narodno iskustvo lečenja naftalanom, sagradio je malu fabriku za proizvodnju masti. Preduzeće i kompanije E. Jegera su dobile veliki zamah. Načini proizvodnje Jegerovih masti postali su poslovna tajna i bili su monopolizovani.
Naftalan i masti na njegovoj bazi, paste, pilule, supozitorije, specijalni sapun za omekšavanje kože, puderi, olovka za usne, proizvodi za prevenciju opekotina od sunca postepeno su stekli široku popularnost. Lekovita svojstva ovih sredstava i oglašavanje u inostranstvu doveli su do toga da su oni počeli da se uvoze nazad u Rusiju kao skupo patentirano nemačko lekovito sredstvo koji je bio veoma efikasno, a da se uopšte nije pominjalo da je ono bilo vađeno i prerađivano u Azerbejdžanu. U Nemačkoj su već postojala dva naftalan akcionarska društva – „Naftalan u Magdeburgu” i „Naftalan u Drezdenu”, koja su proizvodila preparate od naftalana.
Mnogi tadašnji lekari smatrali su naftalansku mast ne samo kao lek, već su preporučivali njegovu upotrebu u kozmetičke svrhe za omekšavanje kože lica i izglađivanje bora. Godine 1900-1902. unekim kozmetičkim salonima u Parizu pravili su se razni proizvodi od naftalanske masti. Za kratko vreme, potražnja za naftalanom i preparatima na njegovoj bazi je veoma porasla u mnogim zemljama – Nemačkoj, Engleskoj, Francuskoj, Americi, Japanu i nekim drugim.
Uspostavljanjem sovjetske vlasti u Azerbejdžanu, javno zdravstvo je stvorilo naučnu osnovu za razvoj medicinske upotrebe naftalan nafte i učinilo naftalan naftu dostupnom za lečenje ljudi. Godine 1920.nalazište naftalana preuzima država i ono postaje nacionalno blago.
Godine 1938.u Azerbejdžanskom naučno-istraživačkom institutu za balneologiju i fizikalne metode lečenja “S. M. Kirov”, organizovana je prva republička eksperimentalna laboratorija za proučavanje biološkog dejstva naftalan nafte, koja uspešno radi do danas.
Zanimljivo je da u gradu Naftalan postoji neverovatan, jedinstven u svetu „Muzej štaka”. Ovde su izložene štake raznih konstrukcija i veličina, štapove i obične motke. Oni su pripadali ljudima koji došavši u Naftalan, nisu mogli da se kreću bez pomoći štaka, a odlazeći su ih ostavili ovde kao nepotrebne.
Osobine naftalan nafte
Naftalan ulje je gusta, crno-braon tečnost sa specifičnim aromatičnim mirisom. Naftalan ima visok viskozitet, kiselu reakciju, visoku specifičnu težinu (0,91 – 0,96), visoku tačku ključanja (od 220°C i više), tačku stinjavanja (-20°C). Kada se pomeša sa vodom, daje relativno stabilnu emulziju.
Naftalan nafta sadrži:
- Aromatičneugljovodonike – 10 – 15%
- Naftenske ugljovodonike – 50 – 55%
- Smolaste supstance – 14 – 15%
- Naftenske kiseline – 0,5 – 3%
- Sumpor – 0,25 – 0,7%
- Jedinjenja azota – 0,3%
- Elementeu tragovima (bakar, cink, mangan, litijum, bor, jod, brom, itd.)
Naftalan sadrži visok procenat naftenskih ugljovodonika koji potiču od fosilnih riba. Naftenski ugljovodonici koji su glavni aktivni sastojak naftalana (zbog prisustva u njihovom sastavu kostura ciklopentanperhidrofenantrena, koji je deo mnogih enzima, hormona i drugih fiziološki aktivnih supstanci), imaju antiinflamatorno, analgetsko, vazodilatatorsko, antiinflamatorno i antialergijsko dejstvo, stimulišu trofičke funkcije, povećavaju intenzitet metaboličkih procesa, stimulišu procese spermatogeneze, ubrzavaju procese ovulacije i ovegeneze.
Naftalan prečišćen od smolastih jedinjenja po svom antibakterijskom delovanju nadmašuje prirodni naftalan, ne iritira sluzokožu, pa se uspešno koristi kako na koži tako i u obliku tampona i kupki, kao i za nanošenje na sluzokožu desni, grla, nosa i za ultrafonoforezu u obliku uljanih inhalacija.
Balneološki efekat naftalana na organizam je u tome da njegove bioaktivne komponente prodiru u kožu, stimulišu biosintezu hormona nadbubrežnih žlezda, utiču na imunološke procese u organizmu. Naftalan ima analgetički i antiinflamatorni efekat, što doprinosi resorpciji inflamatornih infiltrata i poboljšava metabolizam tkiva.
Prošlo je više od 100 godina od početka naučnog proučavanja i primene naftalana. Njegova visoka efikasnost kod mnogih bolesti je pouzdano dokazana. Počev od 1896. godinena tu temu objavljeno je više od 1.600 naučnih radova i monografija, uključujući 270 disertacija za sticanje zvanja kandidata i doktora nauka.