Apitoksin latinski naziv za otrov pčele.
Iako je reč o otrovu, u kontrolisanim uslovima je bezbedan i veoma koristan za zdravlje ljudi.
Tradicija korišćenja datira još iz vremena starog Egipta, Vavilona…, gde su lečili kostobolju Apitoksinom.
ŠTA TAČNO PREDSTAVLJA APITOKSIN?
Apitoksin predstavlja otrovnu supstancu koju proizvode pčele. Sačinjen je od proteina, peptida i niskomolekularnih komponenata.
U svom sastavu takođe ima šećer, aminokiseline i minerale. U tečnom je stanju i bezbojan. Kada se izvrši ekstrakcija i sušenje, dobija se prašak beličaste boje.
Da bi se odbranila od predatora, drugih pčela, ali i ljudi, pčela u svom organizmu luči apitoksin kroz kiselu i alkalnu žlezdu unutar abdomena. Zbog njegovog prisustva ubod pčele je bolan.
Čitav odbrambeni mehanizam funkcioniše tako što se ubodom kroz žaoku ispušta apitoksin. Pčela će uginuti, žaoka ostati zabodena, a apitoksin par minuta cediti unutar tela ubodene osobe. Jedna pčela može da ispusti 0.1mg otrova kroz svoju žaoku.
Apitoksin ima svojstvo jačanja prirodne energije, smanjuje uticaj stresa, umiruje bol, ima antiupalni efekat, poboljšava cirkulaciju mikrocirkulaciju, pospešuje regeneraciju tkiva.
LEKOVITOST APITOKSINA
Prema dostupnim istorijskim izvorima, pčelinji otrov se koristi u medicinske svrhe duže od 5000 godina. Pojedine komponente iz sastava apitoksina čine ga lekovitim.
Organsko jedinjenje melitin, koje je sačinjeno od 26 vrsta amino kiselina, nalazi se u apitoksinu i deluje antibakterijski, antivirusno i antikancerogeno.
Peptidi adolapin i apamin imaju sposobnost da ublaže upalu i bolove bez obzira na intezitet. Ima izraženo analgetičko delovanje, stimuliše lučenje prirodnog kortizola.
Upotreba pčelinjeg otrova jača imunitet i poboljšava metabolizam. Pozitivno utiče na cirkulaciju krvi, a samim tim i na protok hranljivih materija i kiseonika kroz telo.
Sprečava negativan uticaj stresa na organizam. Pomaže tkivu hrskavice da se obnovi, varikozne vene da se zaleče i mišićima da se zagreju pre treninga.
KAKO SE SAKUPLJA PČELINJI OTROV?
Mnogi pčelari pored drugih proizvoda, najčešće meda i polena, skupljaju apitoksin. Moderne tehnologije nude brojne načine za sakupljanje pčelinjeg otrova.
Najjednostavniji i najmanje štetan metod jeste elektrostimulacija. Koriste se staklene ploče sa žičanom mrežom i izvorom električne energije zajedno sa regulatorom napona. One se postavljaju sa donje strane košnica. Upravljanje može biti automatsko ili manuelno. Uglavnom svaki radi na isti princip.
Dok električni signal pulsira, a frekvencija je pravilno podešena, pčele sleću na staklenu površinu uređaja i nakon dodira sa mrežom dolazi do elektrostimulacije. Dolazi do kontakta njihovih žaoka sa pločom i ispušta se otrov.
Bitno je naglasiti da ovaj proces uopšte ne ugrožava pčele. Pojedini pčelari kroz edukaciju iz stručne literature i sadržaja specijalizovanih internet sajtova izrađuju sopstvene uređaje za elektrostimulaciju.
Nakon što se sakupi određena količina pčelinjeg otrova on se koristi dalje u farmaciji i laboratorijskim testiranjima, a skladištenje prikupljenog apitoksina može trajati godinama i da se za to vreme ne izgube njegova lekovita svojstva i kvalitet.
APITOKSIN U APITERAPIJI
Apiterapija podrazumeva korišćenje pčelinjih proizvoda radi lečenja i prevencije različitih bolesti. Ovaj neinvazivni tretman ima za cilj poboljšanje celokupnog zdravlja kod svakog korisnika.
Apitoksin je najskuplja komponenta košnice.
Stari Grci i Kinezi su davno primenjivali apiterapiju i odlično poznavali blagotvorno dejstvo pčelinjeg otrova. Ona je i danas aktuelna i u svetu, a i kod nas.
U Srbiji ovaj tretman su promovisali pčelari trudeći se da objasne koliko je on značajan za primenu kod raznovrsnih slučajeva. Vremenom u to su se uključili i zdravstveni radnici. Osobe koje sprovode apiterapiju zovu se apiterapeuti.
Proizvodi pčela koje oni koriste moraju biti organskog porekla i visokog kvaliteta. Kombinovanje sa vrstama terapija nalik aromaterapiji i akupunkturi nije retkost. Između ostalog, grade se apikomore, odnosno kućice na pčelinjim košnicama u kojima pacijenti borave, slušaju zujanje pčela i opuštaju se.
Važno je pre početka apiterapije izvršiti proćišćavanje, odnosno detoksikaciju tela putem regulacije ishrane. Prepisuje se tip i količina pčelinjih proizvoda koji će biti upotrebljeni tokom lečenja, kao i trajanje samog tretmana.
TOPIKALNA UPOTREBA APITOKSINA
Kompanije koje se bave proizvodnjom krema, losiona, seruma i melema ponekad upotrebljavaju pčelinji otrov kao jedan od sastojaka. Ovi produkti se primenjuju kod nege kože i lečenja kožnih oboljenja.
Prave se kombinacijom apitoksina sa drugim elementima kao što su destilovana voda, vosak i masnoće biljnog porekla, a neretko se dodaju i lekovite biljke – aloja vera, lavanda, neven, kantarion, sabeljnik oblepiha pa takvi melemi blagotvorno utiču na koštano zglobni sistem.
Preparati za spoljnu upotrebu sa apitoksinom nanose se na kožu u tankom sloju i neophodno je blago utrljati potrebnu količinu na željeno mesto. Pre upotrebe preporučuje se mazanje veoma male količine proizvoda da bi se testirale potencijalne alergijske reakcije.
Sposobnost regeneracije podstiče zarastanje rana, a postojeći ožiljci će izgledati blaže. Poznat je i antiage efekat apitoksina, tako da mnogi proizvodi protiv starenja i bora sadrže upravo ovu supstancu. Zato ga nazivaju prirodnim botoksom.
ALERGIJA NA APITOKSIN
Većina ljudi nakon uboda pčele ne trpi jake tegobe i neprijatnosti i simptomi ih brzo prolaze. Tada, kućni tretman je sasvim dovoljan da bi se otok i bol ublažili, a crvenilo nestalo. Međutim, kod nekih se posle kontakta žaoke sa kožom i ubrizgavanja apitoksina javljaju alergijske reakcije čiji intezitet varira.
Ponekad reakcija može ugroziti život ubodene osobe i veoma je važno tad pružiti joj hitnu medicinsku pomoć. Isto tako, veliki broj uboda i kod osoba koje nisu alergične zahtevaju poseban pristup, terapiju i kontrolu od strane medicinskog stručnjaka.
- Pod blagom i normalnom reakcijom podrazumeva se oštar bol koji se javlja odmah nakon uboda. Ovaj neprijatan osećaj neretko prati otok i crvenilo na površini kože, u neposrednoj blizini ujeda. Ovi znaci nakon hladnih obloga nestaju u roku od nekoliko sati. Do bržeg olakšanja dolazi nakon nanošenja male količine meda, kreme na bazi nevena ili gela iz lista aloje vere na mesto uboda.
- Intezivna alergijska reakcija poznata je još pod imenom anafilaksa. Zahteva hitno pružanje medicinske pomoći jer ubodena osoba može biti životno ugrožena. Znaci koji ukazuju na anafilaksu su izražajnije promene na koži i jači bol od uobičajenog. Pored toga, otok ima tendenciju širenja na jezik i grlo stvarajući opasnost od gušenja. Alergična osoba kojoj je pčela ubodom ubrizgala otrov može osetiti nesvesticu, promene u pulsu i mučninu koju često prati i povraćanje.
- Veliki broj uboda nakon napada više pčela takođe ostavlja svoje posledice. Tad dolazi do akumulacije većih količina apitoksina što prate karakteristični simptomi. Prisutni su vrtoglavica i glavobolja, kao i mučnina često praćena povraćanjem. Javljaju se konvulzije, odnosno drhtanje i trešenje tela izazvano brzim grčenjem i opuštanjem mišića. Konvulzije su slične onima kod epileptičnog napada ili električnog šoka. Dolazi i do povećanja telesne temperature. Posle napada većeg broja pčela zahteva se hitna medicinsku pomoć ako je ubodena osoba dete. Zahvaljujući preciznoj i proverenoj recepturi i praćenju preporuka o načinu korišćenja sprečavamo rizik od neželjenih reakcija.
KORIŠĆENJE APITOKSINA ZA UBLAŽAVANJE ALERGIJSKIH REAKCIJA NA UBOD PČELA
Postoji vrsta imunoterapije koja podrazumeva seriju injekcija sa čistim apitoksinom koje se ubrizgavaju ispod kože. Njihova svrha jeste smanjenje ili sprečavanje alergijskih reakcija nastalih nakon što se dogodi ubod pčele. Moguće je olakšanje i kod drugih tipova alergija i stanja kao što je astma.
Gradi se odbrambeni mehanizam koji funkcioniše narednih 5-10 godina u zavisnosti od opšteg zdravstvenog stanja organizma osobe koja je primila injekcije. Efektivnost ovog tretmana potvrđena je čak i kod ljudi koji imaju veoma izraženu alergiju na pčelinji ubod.
Tok imunoterapije je pod konstantnom kontrolom stručnog lica i svo vreme se prati prilagođavanje imuniteta pacijenta na otrov iz žaoke pčela.
DA LI JE KORIŠĆENJE APITOKSINA U MEDICINSKE SVRHE POTPUNO BEZBEDNA?
Terapiju koja uključuje upotrebu apitoksina izvode isključivo iskusni medicinski stručnjaci pod kontrolisanim uslovima. Neželjeni efekti se dešavaju, a njihova pojava je češća kod osoba sa jačom alergijom.
Uglavnom, znaci poput crvenila kože i blagog otoka nakon ubrizgavanja sadržaja injekcije su potpuno zanemarljivi i uobičajeni. Među ređim pojavama jesu stezanje u grudima, lupanje srca i mučnina koju može pratiti povraćanje. Pored toga, javljaju se i nesvestica, pospanost i pad krvnog pritiska.
Primena kod trudnica i dojilja je moguća sa manjim dozama pčelinjeg otrova od uobičajenih samo ako to lekar odobri. Kod trudnih pacijentkinja veće količine apitoksina izazivaju kontrakcije materice što se može završiti pobačajem.
AKTUELNA MEDICINSKA ISTRAŽIVANJA I PROUČAVANJA PČELINJEG OTROVA
Stučnjaci i dalje testiraju apitoksin da bi saznali kako on još može da doprinese ljudskom zdravlju. Naime, uočeno je ublažavanje pojedinih neuroloških simptoma kod oboljenja kao što je Parkinsonova bolest.
Jedna od studija bazirana je na smanjenju osećaja bola kod pacijenata koji imaju zdravstvene probleme kod donjeg dela kičme. Postoji teorija da antibakterijsko delovanje melitina ubija bakteriju Borrelia burgdorferi koja uzrokuje lajmsku bolest i u toku je dokazivanje u praksi.
Da bi se rezultati ovih istraživanja sa sigurnošću utvrdili kao tačni neophodna su dodatna testiranja na ljudima.
IZVORI:
https://www.healthline.com/nutrition/bee-venom
https://en.wikipedia.org/wiki/Apitoxin
https://www.webmd.com/vitamins/ai/ingredientmono-972/bee-venom
Leave A Comment