Latinski naziv: prunus persica
Opis biljke: Iako se, prevedeno sa latinskog, zove persijska šljiva,breskva je, poreklom iz Kine. Smatra se da je u Evropu doneo Marko Polo. Koristi se u sirovom stanju, a pogodna je i za pravljenje kompota, sokova, džemova kao i za sušenje. U plodu breskve ima šećera, karotina, voćnih kiselina, belančevina, skroba, mineralnih sastojaka, vitamina A, B, C i gvožđa.
Gde raste?
Breskva je veoma rasprostranjeno voce u svetu (postoji oko 2.500 sorti).
Koji deo biljke se koristi kao lekovito sredstvo?
Plod breskve (bere se od početka juna do septembra), cvet (bere se u martu, aprilu i maju) i list.
Koja svojstva I kakvo dejstvo ima?
Bitno je napomenuti da je odnos kalijuma i natrijuma sedam naprama jedan, zbog čega je ovo aromatično i sočne voće korisno onima koji imaju problema sa oticanjem, i kod otežanog izlučivanja mokraće. Breskva je dobra i protiv malokrvnosti, za crevna oboljenja, smanjenog lučenjem želudačne kiseline kao i za čišenje organizma (izuzetno je poznata u narodnoj medicini kao sredstvo za čišćenje creva). Sok od breskve preporucuje se onima sa srčanom aritmijom,osetljivim nervnim sistemom kao i za smanjenje žučne kese.
Breskva je veoma cenjena i u kozmetici. Ne preporučuje se dijabetičarima i alergičnim osobama.